Cveće nas prati od rođenja, pa čak i kada prođs sudnji čas.
Svako vreme ima svoje cveće, čak i ideologija (karanfi-li,
ruže, ljiljani...).
Naša tradicija ne samo u lirici, već i u epici i u politici
ima mesta za cvetne simbole; setimo se samo božura ili stihova „listaj goro,
cvetaj cveće" ili šta nam je značila „ljubičica plava" ili šta je
simbolisao cvet u kosi, ili ...
Prva antologija savremene civilizacije bila je zbirka
epigrama (kratkih pesama) CVETNIK, izvesnog Meleagara iz Gadare u prvom veku
p.n.e.
Osim što je bila prva, ova antologija je ostala zabeleže-na
u istoriji po tome što od 48 pisaca koji su ušli u ovaj izbor, antologičar
najviše izabrao svojih pesama. Od tada su sve antologije pristrasne i lične. To
važi i za ovu.
Tako u ovom izboru nećete naći sve pesme o cveću naših
pesnika. Ima onih slučajno izostavljenih, ima i onih za koje bi današnja klima
bila pogubna. Ima stihova čije cvetne reminisceicije nadjačavaju značaj ove
male i donekle primenjene antologije.
Ukras života je cveće.
Ukras duše je poezija.